Prijateljstvo

“Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi. Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.”

Netko je rekao kako je prijatelj dar koji dajemo samima sebi, drugi dio nas samih, odraz u zrcalu. Prema Websterovu rječniku prijatelj je ” osoba koju osobno dobro poznajemo i koju srdačno cijenimo i volimo”. Prijateljstvo ne samo da nas obuhvaća nego i počinje od nas. Privlačna snaga prijateljstva ima podrijetlo u čovjekovim postupcima. Što čini prijatelj? Kako se prijatelj ponaša? Što prijatelj traži od drugog prijatelja? Odgovori na sva ta pitanja vrte se oko riječi “ljubav”. Prijatelj voli!

Kada Pavao u Prvoj poslanici Korinčanima određuje ljubav, navodi odlike svakog pravog prijatelja. ” Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdužuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi”.

Prići nekome s ljubavlju znači  proniknuti u tu osobu i pronaći ljubav za koju želimo da se odrazi prema nama. Kad volimo sebe, kad smo prijatelji sebi, u mogućnosti smo privući prijatelja. Kao vlastiti najbolji prijatelj imamo mogućnost davati drugome.

Kada se zdravo prijateljstvo pruža prema van kako bi obuhvatilo i neko drugo ljudsko biće, odnos postaje dvosmjernom ulicom, ulicom koja će nas katkad možda dovesti i do malog zastranjenja, kad se stavovi budu razlikovali. Veze su rijetko dosljedno skladne i bez problema. Kapetan Eddie Rickenbacker, glasoviti pilot iz II.svjetskog rata, srušio se po završetku jedne specijalne misije avionom u Tihi ocean. Zajedno s posadom dvadeset  jedan je dan bio izgubljen na moru. Kasnije je o tom iskustvu napisao ovo: ” U početku su mnogi bili ateisti ili agnostici, no na koncu užasnih muka, svatko je na svoj način otkrio Boga. Svatko je pronašao Boga u nepreglednoj i pustoj usamljenosti oceana. Svatko je pronašao spasenje, snagu i molitvu, a razvilo se i jedinstvo osjećaja koje je stvorilo živost ljudskog zajedništva i štovanja te osječaj blagog mira”. Zajednica prijatelja, posada, o kojoj govori Rickenbacker, nije bila skupina ljudi koji su se sastavili po vlastitom izboru. Nasilno ih je udruzila ratna nesreća. Kako su se na okupu našli u takvim teškim i pogibeljnim okolnostima, bili su prisiljeni međusobno se pomagati, ne samo na razini fizičkog preživljavanja nego, nakon određenog vremena, i na višoj razini duhovnog razvoja. Postali su prijateljima.

Prijateljima je zajedničko djelovanje u interesu onog drugog. Prijatelji nastoje ostvariti suživot, komplementarnost i zajednički razvoj u smjeru razvijanja većeg dobra u međusobnom odnosu. Jedan je primjer takvog prijateljstva i odnos između Ruth Eisenberg i Margaret Patrick, pijanistica koje nastupaju u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Zbog posljedica moždanog udara, jedna od žena klavir svira desnom, a druga lijevom rukom. Zajedno sviraju skladnu glazbu koju jedna i druga vole, jer je svaka od njih voljna u tom odnosu podariti najbolje od sebe.

Prijateljstvo počinje kada naučimo kako biti vlastitim najboljim prijateljem. Kako to postići? Prije svega trebamo prepoznati i odrediti pravo vlastito “ja” i potom svim srcem, dušom i tijelom biti ono što doista jesmo! Kada upoznamo pravo vlastito “ja” i otkrijemo nove čudesne stvari kojima raspolažemo, bit će nam lakše voljeti sebe. To nema nikakve veze s čovjekovim egom. Kada spoznamo svoj istinski duhovni identitet, ne samo da vjerujemo da smo mudri, puni ljubavi i moćni – nego ponizno znamo da sve to doista jesmo. Potom će biti lako biti prijatelj drugima. Ljubav uvijek ima snagu. Ljubav daje. Kad jednom osjetinmo čvrsto prijateljstvo prema sebi, biti ćemo u mogućnosti dar prijateljstva ponuditi i drugima. Ili kako je Emerson tako lijepo rekao: “Prijatelja možeš imati jedino ako si prijatel!!!