Posjetitelji

srijeda, 15. veljače 2012.

Tinine ispovjesti - 5 dio


Dali vam se desilo da se u najgorem mogućem trenutku zaljubite u izlog?
U tu tako divnu savršenu , najčešće papreno skupu stvar iz izloga i onda se razbolite?
I ako je, pod hitno mi javite lijek , a da ne uključuje peglanje kartice….
Jučer sam se posvađala s dragim, i otišla u dugu šetnju da se smirim. Ok, naša svađa i nije novost ali grad i blještavi izlozi su me smirili bar prividno. Usput sretnem frendicu, koja eto kao mora vidjeti sliku bivšeg koji se upravo oženio jednom kozom, pa se nas dvije bacimo u pohod. Prvo smo kavu popile , i slušajući njene probleme , zločesto za reći ali na tren mi je bilo bolje. Dobra , divna i draga kakva ja jesam, odlučim joj pomoći pa smo sat i pol vremena obilazile foto radnje u gradu da bi saznale tko je slikao te svatove i bar jednu sliku dotičnoga izradile. Na  žalost , u našem malom gradu u pola osam pola fotografskih radnji je zatvoreno a druga polovica nije radila te svatove. Tako smrznute, malo razočarane ishodom priče pozdravile smo se i krenule svaka na svoju stranu. Putem doma, (jer sam već debelo kasnila, nije me bilo dva sata) gledala sam izloge i namještala najslađi oprosti mi osmjeh za svoju bolju polovicu. I tada … Tada sam ju ugledala. U izlogu jednog simpatičnog butika stajala je , najljepša haljina na svijetu. Zaljubila sam se . Dobrih deset minuta sam kao hipnotizirana zurila u nju te sam se odlučila ući i upitati za cijenu. Mlada prodavačica iako je već bila pred zatvaranje, uopće nije bila ljuta ili loše volje što sam joj u butik ušla doslovno pet do osam. Kao da funkcioniramo telepatijom , skinula je haljinu sa lutke i dala mi na probu. Predivna tamno zelena svila , malo kraća od koljena , bez ramena , rezana ispod grudi , lagano se širila u a kroj , na meni je stajala poput druge kože. Ne pamtim kad sam zadnji put toliko željela nešto kao haljinu tog trena. Tada , gledajući u ogledalo kao da gledam Pepeljugu kontala sam slijedeće:“ Da Tina , je predivna i super ti stoji ali uz nju u najmanju ruku trebaš i cipele a po mogućnosti i torbicu“ To me razmišljanje dotuklo. Pošto trenutno ne radim, a dragi tuče prekovremene da bi smo platili vrtić i režije, moj san je nestao kao preklanjski snijeg. Da znam baš ironično jer gdje god da sada pogledam vidim snijeg. Tužnog pogleda sam se presvukla i mladoj dami rekla da se moram konzultirati sa suprugom, na što je ona rekla da mi bude haljinu sačuvala ispod pulta dan dva – jer kao da je šivana za mene. Ha, ha , pomislila sam sad me i šprda što ona misli da ja ne vidim dobro. Tužna i razočarana izašla sam iz butika na zaleđenu stazu . Još mi je pala na pamet ideja, ak se sad poskliznem i slomim nogu , hoće li mi možda vlasnici ponuditi haljinu kao odštetu jer sam pala ispred njihovog butika? No brzo sam odustala od loma noge, jer mi je ista prijeko potrebna u svakodnevici.
Hodajući dalje , ni sto metara iz izloga butika obućom (kunem se da ne izmišljam ) gledale su me predivne tamo zelene gležnjače koje bi bile idealne za moju nesuđenu haljinu. Kako se svemir okrutno igra sa mnom pomislila sam ali ipak iz znatiželje ušla u butik. Prodavačici nije smetalo što je već osam i deset i pustila me da probam gležnjače. Naravno, kao da može biti drugačije . Moj broj , posljednje u radnji i na sniženju 40 posto. E baš me krenulo. Iz radnje sam pobjegla skoro u suzama. Zbilja , kako bi rekla moja curica , to nije fer. Putem doma kontala sam, zvati sve svoje dužnike i za čas bi skupila 550 kn koliko mi treba za haljinu i cipele. Hvatam se mobitela, i onda zastanem. Zbilja imam glupe ideje. Zašto? Zato što meni nitko ništa ne duguje. Jer samo ja mogu biti toliko tupava i naivna. Kad god se nešto radi, nije bed Tina ima novaca. Dežurna taksi služba nije bed , pitajte uredništvo za moj broj moba, još čete dobiti i najslađi osmjeh i riječi ma ne duguješ mi ništa zaboravi… grrrrrr…. Zbilja sam ljuta na sebe. No u jednu ruku možda je i bolje tako, jer i da imam 550 kn čisto sumnjam da bi ih potrošila na sebe. Pogotovo sada. Osim , ako nemate kakvu ideju… slušam sve prijedloge … ili nekog sponzora koji ne traži ništa za uzvrat (hahahah ) , a znamo da takvi ne postoje. Drage moje ja se odo predozirati palačinkama s kakaom i sanjati svoju nesuđenu haljinicu. Pišem vam uskoro
Xoxo vaša Tina

srijeda, 8. veljače 2012.

3D timelapse fotografije

Prve 3D timelapse fotografije ikad snimljene na Plitvičkim jezerima, implementirane su u promidžbeni kratki film Turističke zajednice Općine Plitvička jezera. Ukoliko nemate 3D naočale pri ruci možete na playeru isključiti 3D opciju i pogledati video u 2D verziji. Svakako pogledati!

NAPOMENA: Trebaju vam 3d naočale!

Savjeti za rad s tarotom

Konzultant osoba koja postavlja pitanje se mora koncentrirati i odstraniti iz svojih misli sve misli i želje koje bi mu mogle odvratiti pažnju. Pitanje koje se postavlja mora biti jasno i precizno. Osoba koja postavlja pitanje miješa tarot karte, da bi sa njima uspostavila kontakt jer tarot djeluje iz podsvijesti, iz svojeg unutarnjeg bića. Uspostavljanjem kontakta, stvara se veza koja omogućava kartama da daju odgovore na određeno pitanje. Tumači tarota se najprije svaka izvučena karta pojedinačno, zatim, vraćamo se i od početka tumačimo međusobne odnose karata, a na kraju se izvrši sinteza, formira se cjelovita priča koja često puta može otkriti mnogo više nego što je zahtijevalo postavljeno pitanje. Ukoliko se dobije naizgled nerazumljiv odgovor to može značiti ili da pitanje nije jasno definirano ili konzultant nije svijestan svih činjenica koje su okvir za postavljeno pitanje. U tom slučaju pitanje treba slijedećeg dana postaviti ponovo. Konzultant osoba koja postavlja pitanje ne bi trebala zahtijevati više od jedne seanse dnevno.

petak, 3. veljače 2012.

Tinine ispovjesti - 4 dio


Spontanost. Iluzija današnje užurbanosti ili moguce reagiranje???

Neki dan ja tako, već najavljeno s mojom Tinom raspravljam o modernom dobu punom rasporeda, tajminga i termina i pitamo se gdje li je spontanost nestala. Koliko smo ju odbacili duboko u naše podsvijesti samo da se ne bi dogodilo nešto sto nemamo volje, vremena zelje a ni mogućnosti kontrolirati.
Zgrožena spoznajama do kojih sam došla odlučih biti spontana .
Bebu pošaljem baki na vikend a supruga i kuma izvedem. Eto , sad sam spontana – govorim sama sebi dok sam se po peti put presvlačila jer su izlasci i trendovi nešto što je davno izgubilo mjesto u mom rokovniku. Za mjesto smo izabrali jedan zbilja pomodan klub u našoj lijepoj Slavoniji.
Krenuli smo oko devet i dvadeset na što je moj suprug urlao jer je dogovor bio da startamo u devet. Da sad se sigurno smijete, znam, ali u moje vrijeme se izlazilo i ranije. Ipak da stvari nisu kao prije posvjedočila sam kada sam nešto poslije 10 stajala ispred kluba koji je zatvoren . Naime oni tek oko 11 počinju s radom. Moram li spomenuti da sam se smrzla , jer sam pokušavajući biti moderna imala haljinicu bez rukava. No treba biti spontan, pa smo sjeli u neki birc i čekali otvorenje. Oko 11 se društvo počelo skupljati, i kroz petnaest min sve je bilo puno. Bilo je svega , hostesa ,loše cuge , balavaca koji izigravaju frajere i klinki koje liče na sve samo ne na curice svojih godina. Svašta viđeno, sve davno prožvakano ali ništa , ama bas ništa spontano.Mojim dečkima je za oči zapala curica svojih sedamnaest godina koja se šepuri u haljinici (vjerujte to se jako teško može nazvati haljinicom) tigrastog uzorka. Prvo su me premjestili na drugi kraj stola samo da bi uživali u pogledu, onda je moj dragi ohrabren kojom čašicom vise uzeo iphone i na umiranje od smijeha svih prisutnih slikao zadnjicu mlade dame. Vise puta. Tada vidno zabavljena dotična je prišla našem stolu i rekla mu neka je uslika još jednom, sto je on naravno prihvatio. Nedugo zatim je stiglo društvo malo starijih dečkića . Bar sam to pomislila na tren  no onda  sam shvatila da je samo jedan stariji a ostali dječurlija. Prosjek godina u tom klubu je bio 17 . I onda vidno oneraspoložena jer vise ne pariram tim klinkama ni izgledom ( malo su presmjele za mene) ni uživanjem u alkoholnim pićima sve sta sam mogla je plesati . I tada , tada mi priđe jedan od ove nazovimo to starije ekipe i zamoli me da ne ples jer je njegovom frendu neugodno da ga izazivam. Ovi moji su umrli od smijeha . Bilo je tu još pica koja su mi naredali na stol , par zanimljivih izjava , i crven ruž na svakoj trećoj curi.
Očito ih niko nije naučio da uz emancipaciju i crveni ruž ide i mogućnost da budu sto jesu , spontane , predivne, dobre žene a ne samo šablonske lutkice na koje će likovi odlijepit i za prizor koji im nude poslati par pića. Jeftina prodaja, sve šablonizirano naučeno i isforsano. A spontanost, nula bodova. Nema je , nestala je. U jednu ruku to je i možda ok , jer ne želim razmišljati sto bi ta djeca učinila u svojim naletima spontanosti. Oko dva sata moja svita je napokon odlučila da idemo doma , i jedva sam dočekala ostavljajući zadimljen klub i dječji vrtić daleko iza sebe. Očito je danas takvo vrijeme da je prodaja samo onog što je lako kupljivo siguran potez, a spontanost rezervirana samo za neka bolja ljepša i drugačija vremena u kojima nas okružuju i ljudi i okolnosti u kojima se cijeni ono što jesmo. Potaknuta tim iskustvom , došavši doma zagrlila sam svoj planer i u rubriku subotnje večeri dodala- spontanost , možda nagodinu u ovo doba…