Dali vam se desilo da se u najgorem mogućem trenutku zaljubite u izlog?
U tu tako divnu savršenu , najčešće papreno skupu stvar iz izloga i onda se razbolite?
I ako je, pod hitno mi javite lijek , a da ne uključuje peglanje kartice….
Jučer sam se posvađala s dragim, i otišla u dugu šetnju da se smirim. Ok, naša svađa i nije novost ali grad i blještavi izlozi su me smirili bar prividno. Usput sretnem frendicu, koja eto kao mora vidjeti sliku bivšeg koji se upravo oženio jednom kozom, pa se nas dvije bacimo u pohod. Prvo smo kavu popile , i slušajući njene probleme , zločesto za reći ali na tren mi je bilo bolje. Dobra , divna i draga kakva ja jesam, odlučim joj pomoći pa smo sat i pol vremena obilazile foto radnje u gradu da bi saznale tko je slikao te svatove i bar jednu sliku dotičnoga izradile. Na žalost , u našem malom gradu u pola osam pola fotografskih radnji je zatvoreno a druga polovica nije radila te svatove. Tako smrznute, malo razočarane ishodom priče pozdravile smo se i krenule svaka na svoju stranu. Putem doma, (jer sam već debelo kasnila, nije me bilo dva sata) gledala sam izloge i namještala najslađi oprosti mi osmjeh za svoju bolju polovicu. I tada … Tada sam ju ugledala. U izlogu jednog simpatičnog butika stajala je , najljepša haljina na svijetu. Zaljubila sam se . Dobrih deset minuta sam kao hipnotizirana zurila u nju te sam se odlučila ući i upitati za cijenu. Mlada prodavačica iako je već bila pred zatvaranje, uopće nije bila ljuta ili loše volje što sam joj u butik ušla doslovno pet do osam. Kao da funkcioniramo telepatijom , skinula je haljinu sa lutke i dala mi na probu. Predivna tamno zelena svila , malo kraća od koljena , bez ramena , rezana ispod grudi , lagano se širila u a kroj , na meni je stajala poput druge kože. Ne pamtim kad sam zadnji put toliko željela nešto kao haljinu tog trena. Tada , gledajući u ogledalo kao da gledam Pepeljugu kontala sam slijedeće:“ Da Tina , je predivna i super ti stoji ali uz nju u najmanju ruku trebaš i cipele a po mogućnosti i torbicu“ To me razmišljanje dotuklo. Pošto trenutno ne radim, a dragi tuče prekovremene da bi smo platili vrtić i režije, moj san je nestao kao preklanjski snijeg. Da znam baš ironično jer gdje god da sada pogledam vidim snijeg. Tužnog pogleda sam se presvukla i mladoj dami rekla da se moram konzultirati sa suprugom, na što je ona rekla da mi bude haljinu sačuvala ispod pulta dan dva – jer kao da je šivana za mene. Ha, ha , pomislila sam sad me i šprda što ona misli da ja ne vidim dobro. Tužna i razočarana izašla sam iz butika na zaleđenu stazu . Još mi je pala na pamet ideja, ak se sad poskliznem i slomim nogu , hoće li mi možda vlasnici ponuditi haljinu kao odštetu jer sam pala ispred njihovog butika? No brzo sam odustala od loma noge, jer mi je ista prijeko potrebna u svakodnevici.
Hodajući dalje , ni sto metara iz izloga butika obućom (kunem se da ne izmišljam ) gledale su me predivne tamo zelene gležnjače koje bi bile idealne za moju nesuđenu haljinu. Kako se svemir okrutno igra sa mnom pomislila sam ali ipak iz znatiželje ušla u butik. Prodavačici nije smetalo što je već osam i deset i pustila me da probam gležnjače. Naravno, kao da može biti drugačije . Moj broj , posljednje u radnji i na sniženju 40 posto. E baš me krenulo. Iz radnje sam pobjegla skoro u suzama. Zbilja , kako bi rekla moja curica , to nije fer. Putem doma kontala sam, zvati sve svoje dužnike i za čas bi skupila 550 kn koliko mi treba za haljinu i cipele. Hvatam se mobitela, i onda zastanem. Zbilja imam glupe ideje. Zašto? Zato što meni nitko ništa ne duguje. Jer samo ja mogu biti toliko tupava i naivna. Kad god se nešto radi, nije bed Tina ima novaca. Dežurna taksi služba nije bed , pitajte uredništvo za moj broj moba, još čete dobiti i najslađi osmjeh i riječi ma ne duguješ mi ništa zaboravi… grrrrrr…. Zbilja sam ljuta na sebe. No u jednu ruku možda je i bolje tako, jer i da imam 550 kn čisto sumnjam da bi ih potrošila na sebe. Pogotovo sada. Osim , ako nemate kakvu ideju… slušam sve prijedloge … ili nekog sponzora koji ne traži ništa za uzvrat (hahahah ) , a znamo da takvi ne postoje. Drage moje ja se odo predozirati palačinkama s kakaom i sanjati svoju nesuđenu haljinicu. Pišem vam uskoro
Xoxo vaša Tina
Nema komentara:
Objavi komentar