Tinine ispovjesti - 4 dio

Spontanost. Iluzija današnje užurbanosti ili moguce reagiranje???

Neki dan ja tako, već najavljeno s mojom Tinom raspravljam o modernom dobu punom rasporeda, tajminga i termina i pitamo se gdje li je spontanost nestala. Koliko smo ju odbacili duboko u naše podsvijesti samo da se ne bi dogodilo nešto sto nemamo volje, vremena zelje a ni mogućnosti kontrolirati.

Zgrožena spoznajama do kojih sam došla odlučih biti spontana .

Bebu pošaljem baki na vikend a supruga i kuma izvedem. Eto , sad sam spontana – govorim sama sebi dok sam se po peti put presvlačila jer su izlasci i trendovi nešto što je davno izgubilo mjesto u mom rokovniku. Za mjesto smo izabrali jedan zbilja pomodan klub u našoj lijepoj Slavoniji.

Krenuli smo oko devet i dvadeset na što je moj suprug urlao jer je dogovor bio da startamo u devet. Da sad se sigurno smijete, znam, ali u moje vrijeme se izlazilo i ranije. Ipak da stvari nisu kao prije posvjedočila sam kada sam nešto poslije 10 stajala ispred kluba koji je zatvoren . Naime oni tek oko 11 počinju s radom. Moram li spomenuti da sam se smrzla , jer sam pokušavajući biti moderna imala haljinicu bez rukava. No treba biti spontan, pa smo sjeli u neki birc i čekali otvorenje. Oko 11 se društvo počelo skupljati, i kroz petnaest min sve je bilo puno. Bilo je svega , hostesa ,loše cuge , balavaca koji izigravaju frajere i klinki koje liče na sve samo ne na curice svojih godina. Svašta viđeno, sve davno prožvakano ali ništa , ama bas ništa spontano.Mojim dečkima je za oči zapala curica svojih sedamnaest godina koja se šepuri u haljinici (vjerujte to se jako teško može nazvati haljinicom) tigrastog uzorka. Prvo su me premjestili na drugi kraj stola samo da bi uživali u pogledu, onda je moj dragi ohrabren kojom čašicom vise uzeo iphone i na umiranje od smijeha svih prisutnih slikao zadnjicu mlade dame. Vise puta. Tada vidno zabavljena dotična je prišla našem stolu i rekla mu neka je uslika još jednom, sto je on naravno prihvatio. Nedugo zatim je stiglo društvo malo starijih dečkića . Bar sam to pomislila na tren  no onda  sam shvatila da je samo jedan stariji a ostali dječurlija. Prosjek godina u tom klubu je bio 17 . I onda vidno oneraspoložena jer vise ne pariram tim klinkama ni izgledom ( malo su presmjele za mene) ni uživanjem u alkoholnim pićima sve sta sam mogla je plesati . I tada , tada mi priđe jedan od ove nazovimo to starije ekipe i zamoli me da ne ples jer je njegovom frendu neugodno da ga izazivam. Ovi moji su umrli od smijeha . Bilo je tu još pica koja su mi naredali na stol , par zanimljivih izjava , i crven ruž na svakoj trećoj curi.

Očito ih niko nije naučio da uz emancipaciju i crveni ruž ide i mogućnost da budu sto jesu , spontane , predivne, dobre žene a ne samo šablonske lutkice na koje će likovi odlijepit i za prizor koji im nude poslati par pića. Jeftina prodaja, sve šablonizirano naučeno i isforsano. A spontanost, nula bodova. Nema je , nestala je. U jednu ruku to je i možda ok , jer ne želim razmišljati sto bi ta djeca učinila u svojim naletima spontanosti. Oko dva sata moja svita je napokon odlučila da idemo doma , i jedva sam dočekala ostavljajući zadimljen klub i dječji vrtić daleko iza sebe. Očito je danas takvo vrijeme da je prodaja samo onog što je lako kupljivo siguran potez, a spontanost rezervirana samo za neka bolja ljepša i drugačija vremena u kojima nas okružuju i ljudi i okolnosti u kojima se cijeni ono što jesmo. Potaknuta tim iskustvom , došavši doma zagrlila sam svoj planer i u rubriku subotnje večeri dodala- spontanost , možda nagodinu u ovo doba…