Mislim da bi u startu bilo sasvim ok da se predstavim. E pa ovako zovem se Tina i sa svojih dvadeset i pet godina ne mogu reci da sam ostvarila sve sto sam željela. Nisam ni upola , no sad predpostavljam da ima i onih kojima je gore. Udala sam se s dvadeset i jednu , da, da poznati sindrom desila se beba i zadnje četiri godine učim kako preživjeti u braku, kako pristati na kompromis i biti dobra ženica.
Moja bolja polovica je mamin sin , koji se čak ni sada ne usudi ništa bez mame ali nekako guramo.
Evo bas je otišao na piče s prijateljima s ja sam našu mezimicu okupala , stavila spavat i priredila joj sve sutra za vrtić. Već je deset sati i napokon imam malo mira. Razmišljam o Lani, ženi koja se pokazala izuzetna i prijateljica i saveznica i psihoterapeut , savršen paket a uz to je i cura mog najboljeg prijatelja. Razgovarale smo si nešto kako se teško uskladit da se napokon vidimo iako se čujemo dosta često. Uskoro se bliži njihova godišnjica. Dvoje ljudi koji su mi bliski koje obožavam, dočekali su prvu godišnjicu i tako sam se vratila bar na tren u prošlost.
Točnije , u dan kad smo se upoznale. Nisam se baš nešto pretjerano veselila , ali moj Alex je napokon našao curu o kojoj ne prestaje pričati i to u superlativima a to zbilja nije svakodnevna pojava.
Alexove cure inače nisu preživjele susret sa mnom , točnije nekolicini im se desio prekid s mojim dragim frendom baš na dan upoznavanja , pa bi Alex i ja sjedili na kavi i čekali da se njegova odabranica pojavi , i onda ništa. Poruka u kojoj je gotovo iz tog i tog razloga. Više ih je on slao, baš je prednjačio u tome. Sve do Tine. Danima sam kombinirala posao, muža koji je opet imao neku ludu ideju , vrtićke obaveze i Alexove priče o savršenoj djevojci da sam već bila na rubu živaca kad je upao u Tricu s djevojkom koja je bila …. Ne znam, normalna. To je prva asocijacija koja mi pada na pamet . Samouvjerena, zrela, draga i imuna na iritantno blicanje mog novog rozog digitalnog fotoaparata(tih dana se naprosto nisam odvajala od svoje igračke) . Nisam mogla vjerovati. Nakon početnog malo ukočenog upoznavanja razgovarale smo kao da se znamo sto godina. U tim sam trenucima bila toliko ponosna na Alexa i jednostavno sam znala da će to biti početak nečeg divnog i dugotrajnog u njegovom životu. Nakon četiri godine gledanja kojekakvih gospođica kroz glavu mi je prošla misao „pa on odrasta“ i nekako sam znala da će Lana dugo biti tu i imati posebno mjesto i u mome životu.
.
I drago mi je što sam u pravu. Godišnjica je za koji dan a ja ću na žalost biti spriječena to proslaviti s njima ali ću u datom trenutku dignuti čašu crnoga vina (jasno tek kad sve ukućane stavim spavati) i nazdraviti ženi koja i moj život čini boljim i potpunijim i pomaže mi da ne prolupam. Ljubice moje, za vas . Živjeli!
Nema komentara:
Objavi komentar