Religijske misterije i zavjere Bestseler "Da Vincijev kod" jedna je od posljednjih knjiga koja se bave misterijima, ali i zavjerama u religiji. Svaka od tih knjiga nudi jako puno zanimljivog materijala za sve one koji vole misterije i zavjere, a mi donosimo kratak vodič kroz najpoznatije i najpopularnije.
Piše: Dražen Jurman
Objavljeno u pc chip 134/135, srpanj/kolovoz 2006.
Apsolutni književni hit protekle, ali i ove godine bio je roman Dana Browna, "Da Vincijev kod", kontraverzni roman koji donosi potpuno drukčiju priču o životu Isusa Krista. Knjiga je poharala top liste najprodavanijih književnih djela, nakon čega je, razumljivo, snimljen i film. Knjiga je pokrenula novi niz priča i razmišljanja o tome jesu li stvari koje učimo na vjeronauku baš takve ili je istina ipak drukčija. Da Vincijev kod nije prva knjiga (ili film) koji su obrađivali religijske teme i misterije oko njih na interesantan način. Bez namjere da ulazimo u raspravljanje o religioznim pitanjima, donosimo prikaz nekih zanimljivih priča koje krije religija. S obzirom na to da ovakve teme često donose brojne kontroverze, ističemo odmah da je namjera ovog teksta samo navesti i opisati neke od misterija iz svijeta religije, bez ikakvog pokušaja njihovog propagiranja, kako se često u svijetu potpuno nepotrebno optužuju novinari koji pišu o ovakvim temama, bez obzira na način na koji to rade.
Uskoro kraj svijeta?
Vjerujete li da su naš život i svi događaji u njemu već negdje zapisani i da jednostavno živimo po već napisanom planu i programu? Ako je to slučaj, možda i niste u krivu, jer knjiga Michaela Drosnina "Biblijski kod" govori upravo o tome. Mnogi će reći da nije jedina, ali upravo ova donosi cijeli niz konkretnih primjera i slučaja koji toj tezi idu u prilog. Odmah u početku naglašavamo da se osobno nadamo da "Biblijski kod" ipak ne donosi potpuno točan opis budućnosti, jer ako je Drosnin u pravu, ove nas godine možda očekuje Treći svjetski rat i atomski holokaust. Naime, godine 2000. i 2006. – po Židovskom kalendaru 5760. i 5766. jedine su dvije godine u kojima se u biblijskom kodu u cijelom ovom stoljeću nagovješćuje atomski holokaust i treći svjetski rat. Kao uvod u novi globalni sukob u Izraelu će početi atomski holokaust. Premda su je knjiga "Biblijski kod" objavljena prije nekoliko godina, iz današnje pozicije ne možemo ne primijetiti da je baš u ovoj, 2006. godini Iran započeo sa obogaćivanjem urana te da ga svijet trenutno smatra najvećom nuklearnom prijetnjom. Još jedna slučajnost, ili to možda i nije slučajnost, je ta da je baš iranski predsjednik rekao da bi "Izrael trebalo zauvijek ukloniti sa lica Zemlje". S druge strane ne treba zaboraviti da je na čelu najveće svjetske sile trenutno osoba upitne inteligencije, koja trenutno ratuje "protiv terorizma" u Iraku, ali prijeti i ratom Iranu i drugim državama. Priznat ćete, zanimljive koincidencije. A mi se nadamo se da će sve zaista i ostati na koincidenciji. Jer, inače, ako je Drosnin u pravu… .
Uz nadu da će svijet ipak biti tu u trenutku kada čitate ovaj tekst, ali i sljedeće i ostalih godina koje dolaze, krenimo sa biblijskim kodom od početka.
Budućnost zapisana u Bibliji?
Autor knjige "Biblijski kod", Michael Drosnin, bivši je novinar Washington Posta i Wall Street Journala. Kada je prije nekoliko godina objavio "Biblijski kod", knjiga je u prvih tjedan dana prodana u stotinama tisuća primjeraka. U njoj Drosnin iznosi brojne dokaze da se, ako se ispravno čita raspored slova u Bibliji napisanoj na hebrejskom jeziku, po načelu uvijek dosljedno odabrane ekvidistancije (preskakanje slova po ključu jednake udaljenosti, uzima se u obzir svako drugo, treće, četvrto slovo itd.), među njima mogu pronaći mnogi događaji koji su se u povijesti dogodili, ali i predvidjeti oni koji bi se u budućnosti tek trebali dogoditi.
O čemu se točno radi? Prema teoriji o biblijskom kodu, ako se prva knjiga Biblije, Postanak, ispiše u dvoznamenkastim redovima može se primijetiti da, ako se uzmu u obzir sekvencije slova, dakle gledaju se slova među kojima postoji jednaka udaljenost, ta slova često daju suvislo značenje. Samo to otkriće nije djelo Drosnina, već je puno starije, najčešće se kao osoba koja je to otkrila spominje praški rabin Weissmandel. On je u hebrejskom tekstu Petoknjžja ili Tori otkrio verbalne obrasce koji daju cijele riječi i fraze ako se slova u recima odaberu po principu ekvidistancije. Slova koja ostanu uvijek imaju nekakav smisao. Naravno, ne postoje dokazi koji bi sugerirali da tako dobivena značenja nisu slučajna posljedica velikog broja kombinacija slova koje su ostali nakon primjenjivanja ekvidistancije. Ipak, bilo je to dovoljno da zainteresira maštu mnogih koji su krenuli u daljnja istraživanja da dokažu da biblijski kod postoji.
Matematika otkriva tajne
Novi dokazi da oko biblijskog koda nešto ipak ima prezentirani su kada je biblijski tekst kompjutorski ispisan tako da se uspostave reci ne samo po horizontali nego i po vertikali. Onda se skrivene poruke mogu otkriti u svim kombinacijama, uključujući i dijagonalne. To je pak pobudilo sumnju ali i gnjev mnogih, naročito pobožnih ljudi koji tvrde da biblijski kod ne postoji, jer ako postoji onda ga je ostavio Bog, a njegovo postojanje se ne može dokazati matematikom i/ili korištenjem računala i računalnog programa.
Sam se Michael Drosnin za biblijski kod počeo zanimati početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kada se u Izraelu susreo sa profesorom Eliyahom Ripsom, matematičkim genijem koji je pomoću biblijskog koda u točan datum predvidio početak Zaljevskog rata. Ripsa je ovaj kod zainteresirao kada je pročitao knjigu jednog mudraca iz 18. stoljeća u kojoj je on iznio tezu da je sve što se do tada dogodilo u svijetu te sve ono što će se u budućnosti dogoditi već zapisano u Petoknjižju tj. Tori, i to ne samo općenite stvari i događaji, već i najsitniji detalji i pojedinosti koje se tiču svake vrste i svakog pojedinca. Rips je Drosninu objasnio način kako je otkrio datum početka Zaljevskog rat. Razvio je i Drosninu demonstrirao svoj sofisticirani matematički model koji, uz primjenu složenih algoritama i računalnog programa potvrđuje da je Stari zavjet uistinu šifriran. Jedan drugi znanstvenik, Doron Witzum je usavršio taj model te je upravo on dao Drosninu kopiju svog i Ripsova zajedničkog pokusa pod nazivom "Ekvidistantne slovne sekvencije u Knjizi Postanka", a u čijem sažetku doslovno piše: "Analiza slučajnog uzorka pokazuje da je u tekst Postanka utkana skrivena informacija u obliku ekvidistantnih slovnih sekvencija. Rezultat je pouzdan do razine od 99.998 posto".Zanimljivo je da je profesor Rips sa svojim kolegama, a u svrhu potvrđivanja biblijskog koda, pretražio imena 32 znanstvenika i velikih povijesnih ličnosti te su provjerili da li su datumi njihova rođenja i smrti bili šifrirani u Knjizi Postanka. Te su iste podatke zatim pokušali pronaći u hebrejskom prijevodu Rata i mira te u dva izvorna hebrejska djela. Rezultati tog istraživanja uvjerili su Drosnina da su u Bibliji datumi i imena bili šifrirani, a u drugim tekstovima nisu te da je Knjiga Postanka zaista šifrirana tako da iz nje možemo saznati niz detalja iz povijesti ali i budućnosti.
Kodirani ključni događaji iz povijesti
Potvrdu ispravnosti tih rezultata Drosnin je potražio i kod Harolda Ganasa, bivšeg dešifratora iz američkog ministarstva obrane koji je također, neovisno o istraživanjima Ripsa i Drosnina, potvrdio postojanje biblijskog koda.
Drosnin svoju knjigu počinje pričom o putu u Izrael na kome je trebao susresti svog prijatelja, koji je također i prijatelj Izraelskog premijera Yitzaka Rabina, a kome je Drosnin želio poručiti da je u biblijskom kodu otkrio da će Rabin biti ubijen. Razumljivo, Rabin to nije shvatio ozbiljno. Na njegovu žalost, na kraju se ispostavilo da su zlokobna predviđanja zaista bila istinita. Osim Rabinova imena i godine atentata, Drosnin je, doduše malo kasnije, u Bibliji čak pronašao i ime njegova atentatora – Amira, te mjesto ubojstva – Tel Aviv. Osim Rabinovog, Biblija je predvidjela i ubojstva Anvara Al Sadata i Johna i Roberta Kennedyja. No ti ni blizu nisu pojedinačni i izolirani slučajevi koji su zapisani u Bibliji već su u njoj predviđeni i veliki događaji poput Drugog svjetskog rata, Hitlera i holokausta, skandala Watergate, spuštanje ljudi na Mjesec i mnogih drugih.
Drosnin je svojom knjigom zaradio milijune, ali po nekima izgubio puno više – vjerodostojnost. Naime, sve tri ključne osobe iz njegove knjige – profesor Risp, Doron Witzum i Harold Ganas su nakon izdavanja "Biblijskog koda" demantirali mnoge stvari napisane u knjizi. Ipak, sva trojica su priznali da postoje određeni kodovi u Bibliji i da se provode ozbiljna znanstvena istraživanja oko njih, ali da bi ipak bilo pretenciozno tvrditi da je u njima zapisana prošlost ili da se iz njih može predvidjeti budućnost. Bez obzira na količinu skeptičnosti koju možete imati prema biblijskom kodu, čitajući ove stvari ipak se nameće zaključak da tu ipak nešto ima. Ako ništa više, dobro štivo za ljubitelje misterija.
Da Vincijev kod
Zanima li vas možda tajna iza osmjeha Mona Lise? Ili što je Opus Dei, kakvu tajnu krije božanski broj PHI, što je to Ružina linija ili gdje je skriven Sveti Gral? Odgovore na ta pitanja nudi jedna od najpopularnijih knjiga u posljednjih 18 mjeseci, Da Vincijev kod Dana Browna. Knjiga obiluje kontroverznim pojedinostima iz života Isusa Krista, inspirirala je snimanje istoimenog filma i izazvala burne reakcije među katoličkim vjernicima, a negdje u svijetu zabranu knjige i filma. Premda se radi o beletrističkom djelu, Brown je mnoge stvari u njemu temeljio na stvarima i događajima koje zaista postoje i koje su se zaista dogodili, kombinirajući ih s postojećim ali manje poznatim i krajnje upitnim tezama iz povijesti, ali i umjetnosti i religije. Knjiga počinje ubojstvom poznatog kustosa muzeja Louvre, Jacques Saunierea, koji je pronađen mrtav u muzeju. Prije svoje smrti ostavio je šifriranu poruku koja, kako policija vjeruje, upućuje na ubojicu – harvardskog profesora religije i simbologije Roberta Langdona s kojim se Sauniere trebao naći dan kasnije. Sophie Neveu, policijska stručnjakinja za dešifriranje tajnih kodova, a ujedno i unuka ubijenog Saunierea, pomaže Langdonu u bijegu od policije te se njih dvoje zajedno upuštaju u potragu za pravim ubojicom njezinog djeda. U potrazi nailaze na niz zagonetki, pa premda ubojicu otkriju relativno rano, nastavljaju svoju suradnju jer žele otkriti i motiv, tajnu radi koje je kustos ubijen. A ta tajna čuvana je preko dvije tisuće godina i mogla bi promijeniti svijet kakav znamo.
Tajna osmjeha Mona Lise
Potraga za tom tajnom će ih upoznati sa tajnim društvima poput Opus Dei ili Sionskog Priorija, te će ih naposljetku dovesti do Svetog Grala, koji je u ovom romanu nešto sasvim drugo od onoga što smo svi do sada podrazumijevali pod tim pojmom. U Da Vincijevom kodu Sveti Gral nije kalež iz kojeg je Isus Krist pio na posljednjoj večeri, već je samo simbolički kalež. Naime, pod Svetim Gralom se podrazumijeva sama Marija Magdalena, koja je poput kaleža nosila i rodila Isusovu djecu, čiji su potomci i danas živi. Uz to, Krist je bio i oženjen Marijom Magdalenom, a njegova loza, kojoj je pripadala dinastija franačkih kraljeva Merovinga, i dan-danas postoji. To je tajna koju Opus Dei želi sakriti, a Sionski Priorij, kojem je pripadao Da Vinci, kao i veliki broj poznatih osoba tijekom posljednjih stoljeća, osnovan je kako bi pronašli i štitili njen grob i spise koji potvrđuju njenu priču. Istinu o tome Da Vinci je naslikao i na slici Posljednja večera. Ta slika ne prikazuje trinaest muškaraca, kako to svi misle, već je crvenokosa osoba koja kako sjedi na počasnom mjestu, Isusu s desna, žena, upravo Marija Magdalena. Osim na Posljednjoj večeri, Da Vinci je poruku o tome ostavio i na svom remek djelu, slici Mona Lise i to u njenom položaju na slici, pozadini koja se nazire iza Mona Lise, njenom pogledu i osmjehu. No, o čemu se točno radi ipak nećemo navesti, već savjetujemo da pročitate knjigu, koja je, bez obzira na razne komentare, zanimljiva i garantira dobru zabavu.
Zavjera ili zabava?
Međutim, koliko je istine u njoj, ako je uopće ima? Teoretičari zavjere reći će da je sigurno dobar dio, ako ne i sve, istina, jednostavno radi reakcije koju je knjiga izazvala u redovima Crkve. Dovoljno je pogledati hrvatsku stranicu Opus Dei i naći čete poseban dio posvećen "Da Vincijevom kodu". Ipak, krenete li istraživati bilo koji dio priče iz knjige "Da Vincijev kod", naći ćete potpuno oprečne informacije. Tako Brown piše da je Sionski Priorij osnovan krajem 11. stoljeće, za što ćete i naći nešto potvrda, ali i teorija da je zapravo Priorij jedna od većih prijevara 20. stoljeća, nastala kao dobra šala. Tko je osoba na slici Posljednja večera s desne strane Isusa Krista, također je misterija. Na toj se slici, kao i na Mona Lisi, provode i provedena su mnoga ispitivanja, pa premda je nedavno objavljeno da je otkrivena tajna Mona Lisinog osmjeha (koja je, pogađate, drukčija od onoga što sugerira knjiga), jasno je da je teško očekivati da će tajne koje nose te slike, ako ih uopće nose, ikada biti otkrivene. Stoga je knjigu najbolje shvatiti kao dobru zabavu, a teoretičari zavjere i ljubitelji misterija će naći dovoljno materijala za daljnje istraživanje.
Brownova inspiracija
Neke od kontraverznih ideja iz knjige "Da Vincijev kod" nisu prvi put iznesene u Brownovoj knjizi. O alternativnom životu Isusa Krista kroz povijest se malo pisalo, da bi se pravi bum dogodio 1982. godine, objavom knjige "Sveta krv i sveti gral". Radi se o djelu trojice pisaca, Michaela Baigenta, Richarda Leighoma i Henrya Lincolna, koji su ideju za pisanje knjige dobili pri snimanju BBC-ovog dokumentarnog filma o francuskom svećeniku Berengeru Saunieru. O njemu su kružile priče da obogatio nakon sto je otkrio i dešifrirao četiri stara svitka skrivena u šupljem stupu svoje crkve u gradiću Rennes-le-Chateau. Trojac je pri snimanju filma saznao da ti stari zapisi još uvijek postoje i da se u njima otkriva postojanje tajnog društva nazvanog Prieure de Sion ili Sionskog Priorija. I ovi spisi sugeriraju da je udruženje osnovano u 11. stoljeću, na samom početku križarskih ratova te da je njihova zadaća je bila da štite Sveti gral. Prema autorima knjige sam naziv Sveti gral je zapravo krivi prijevod francuskih riječi za pojam kraljevske krvi, a zadatak Priorija bila je zaštita potomaka Isusa Krista i stvaranje preduvjeta za njihovo nesmetano preuzimanje vlasti nad čitavim svijetom. Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje autori knjige navode i čitav niz navoda iz legendi, dijelove Biblije, različite autentične i manje autentične dokumente, te analize pojedinih umjetničkih slika. Za razliku od Brownove knjige, koja ovu temu kombinira sa fikcijom književnog djela i obrađuje na beletristički način, "Sveta krv i Sveti Gral" je bazirana isključivo na činjenicama i pokušaju argumentiranja istih. Nekoliko godina kasnije izašao je i nastavak, "Mesijanska ostavština". U toj knjizi se, između ostalog, istražuje i postojanje Isusovog brata, koji je navodno zajedno s njime odigrao ulogu Mesije, te se iznosi i niz podataka koji povezuju Vatikan, CIA, KGB, masone, P2, Opus Dei i templare. Ipak, ova knjiga nije toliko detaljno argumentirana kao "Sveta krv i sveti gral", te nikada nije postigla ni približnu slavu kao prethodnik. Ipak, i ova knjiga nudi niz zanimljiv činjenica, te je za razliku od Brownove detaljno argumentirana, pa će svima koje zanima ova tematika također biti zanimljiva.
Bez obzira na kontaverze koje okružuju spomenute knjige, kao i sve ostale koje se bave tematikom religijskih misterija i zavjera, radi se o kvalitetnom štivu kojeg je uvijek zanimljivo pročitati. Nadamo se samo da ćete imati vremena za to, jer ako je Drosnin sa početka teksta u pravu, to bi ove bi knjige mogle biti jedne od zadnjih koje ćete pročitati.
IZDVJENO:
Nova Evanđelja
Osim knjiga, i filmovi su često znali obrađivati teme iz područja religijske mistike i zavjera. Jedan od takvih je Stigmata, redatelja Davida Wainwrighta. U tom filmu Katolička crkva skriva istinu pa Bog komunicira kroz frizerku ateistkinju (Patriciu Arquette). Inspiracija za film je sadržaj takozvanog Tominog Evanđelja, jednog od nekoliko koja Crkva ne prihvaća. Radi se o novozavjetnom apokrifnom spisu koji se pripisuje apostolu Tomi. Sadržava 113 navodnih Isusovih riječi, nanizanih bez vremenskog konteksta. Ono koje je, po teoretičarima zavjere, sporno je Objava ili Otkrivenje, koje kaže: Kraljevstvo Božje je u vama i oko vas; Bog ne živi u hramovima napravljenim od drveta i kamena. Navodno, ovo bi Otkrivenje moglo razoriti čitavu Rimokatoličku crkvu jer uklanja potrebu za ljudskom organizacijom koja upravlja Crkvom Isusa Krista, već je svaki pojedinac sam u kontaktu sa Bogom. Osim Tominog, dosta je kontaverza izazvalo i takozvano Evanđelje po Judi. Oko oba je napisano dosta zanimljivih tekstova, a one koje zanima mogu pogledati film Stigmata ili dokumentarac Evanđelje po Judi.
IZDVOJENO
Templari
Kroz većinu knjiga i rasprava o "zavjerama" koje se kriju u religiji provlači se pojam templara, jednog od najzagonetnijih tajnih društava u povijesti. Kao red osnovani su devetnaest godina nakon prvog križarskog pohoda (trajao od 1096-1099), a 1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u namjeri da osnuje red čija će zadaća biti zaštita hodočasnika na njihovim putovanjima u Jeruzalem. Templari tada broje vojnu silu od 300 vitezova i poznati su po hrabrosti u bitkama, ali i skromnom redovničkom životu. Više o templarima, ali i velikom broju ostalih misterija i teorija zavjere možete pročitati na stranicama našeg kreativnog direktora Borisa Ličine Borje na adresi www.borja.org/spy_caffe. Uz niz odličnih vlastitih tekstova, Borja je prošle godine kupio i odličan site misterije.org i te materijale ukomponirao u vlastitu stranicu, koja je sada definitivno destinacija broj jedan na domaćem webu za sve teme vezane uz misterije i teorije zavjere.
Piše: Dražen Jurman
Objavljeno u pc chip 134/135, srpanj/kolovoz 2006.
Apsolutni književni hit protekle, ali i ove godine bio je roman Dana Browna, "Da Vincijev kod", kontraverzni roman koji donosi potpuno drukčiju priču o životu Isusa Krista. Knjiga je poharala top liste najprodavanijih književnih djela, nakon čega je, razumljivo, snimljen i film. Knjiga je pokrenula novi niz priča i razmišljanja o tome jesu li stvari koje učimo na vjeronauku baš takve ili je istina ipak drukčija. Da Vincijev kod nije prva knjiga (ili film) koji su obrađivali religijske teme i misterije oko njih na interesantan način. Bez namjere da ulazimo u raspravljanje o religioznim pitanjima, donosimo prikaz nekih zanimljivih priča koje krije religija. S obzirom na to da ovakve teme često donose brojne kontroverze, ističemo odmah da je namjera ovog teksta samo navesti i opisati neke od misterija iz svijeta religije, bez ikakvog pokušaja njihovog propagiranja, kako se često u svijetu potpuno nepotrebno optužuju novinari koji pišu o ovakvim temama, bez obzira na način na koji to rade.
Uskoro kraj svijeta?
Vjerujete li da su naš život i svi događaji u njemu već negdje zapisani i da jednostavno živimo po već napisanom planu i programu? Ako je to slučaj, možda i niste u krivu, jer knjiga Michaela Drosnina "Biblijski kod" govori upravo o tome. Mnogi će reći da nije jedina, ali upravo ova donosi cijeli niz konkretnih primjera i slučaja koji toj tezi idu u prilog. Odmah u početku naglašavamo da se osobno nadamo da "Biblijski kod" ipak ne donosi potpuno točan opis budućnosti, jer ako je Drosnin u pravu, ove nas godine možda očekuje Treći svjetski rat i atomski holokaust. Naime, godine 2000. i 2006. – po Židovskom kalendaru 5760. i 5766. jedine su dvije godine u kojima se u biblijskom kodu u cijelom ovom stoljeću nagovješćuje atomski holokaust i treći svjetski rat. Kao uvod u novi globalni sukob u Izraelu će početi atomski holokaust. Premda su je knjiga "Biblijski kod" objavljena prije nekoliko godina, iz današnje pozicije ne možemo ne primijetiti da je baš u ovoj, 2006. godini Iran započeo sa obogaćivanjem urana te da ga svijet trenutno smatra najvećom nuklearnom prijetnjom. Još jedna slučajnost, ili to možda i nije slučajnost, je ta da je baš iranski predsjednik rekao da bi "Izrael trebalo zauvijek ukloniti sa lica Zemlje". S druge strane ne treba zaboraviti da je na čelu najveće svjetske sile trenutno osoba upitne inteligencije, koja trenutno ratuje "protiv terorizma" u Iraku, ali prijeti i ratom Iranu i drugim državama. Priznat ćete, zanimljive koincidencije. A mi se nadamo se da će sve zaista i ostati na koincidenciji. Jer, inače, ako je Drosnin u pravu… .
Uz nadu da će svijet ipak biti tu u trenutku kada čitate ovaj tekst, ali i sljedeće i ostalih godina koje dolaze, krenimo sa biblijskim kodom od početka.
Budućnost zapisana u Bibliji?
Autor knjige "Biblijski kod", Michael Drosnin, bivši je novinar Washington Posta i Wall Street Journala. Kada je prije nekoliko godina objavio "Biblijski kod", knjiga je u prvih tjedan dana prodana u stotinama tisuća primjeraka. U njoj Drosnin iznosi brojne dokaze da se, ako se ispravno čita raspored slova u Bibliji napisanoj na hebrejskom jeziku, po načelu uvijek dosljedno odabrane ekvidistancije (preskakanje slova po ključu jednake udaljenosti, uzima se u obzir svako drugo, treće, četvrto slovo itd.), među njima mogu pronaći mnogi događaji koji su se u povijesti dogodili, ali i predvidjeti oni koji bi se u budućnosti tek trebali dogoditi.
O čemu se točno radi? Prema teoriji o biblijskom kodu, ako se prva knjiga Biblije, Postanak, ispiše u dvoznamenkastim redovima može se primijetiti da, ako se uzmu u obzir sekvencije slova, dakle gledaju se slova među kojima postoji jednaka udaljenost, ta slova često daju suvislo značenje. Samo to otkriće nije djelo Drosnina, već je puno starije, najčešće se kao osoba koja je to otkrila spominje praški rabin Weissmandel. On je u hebrejskom tekstu Petoknjžja ili Tori otkrio verbalne obrasce koji daju cijele riječi i fraze ako se slova u recima odaberu po principu ekvidistancije. Slova koja ostanu uvijek imaju nekakav smisao. Naravno, ne postoje dokazi koji bi sugerirali da tako dobivena značenja nisu slučajna posljedica velikog broja kombinacija slova koje su ostali nakon primjenjivanja ekvidistancije. Ipak, bilo je to dovoljno da zainteresira maštu mnogih koji su krenuli u daljnja istraživanja da dokažu da biblijski kod postoji.
Matematika otkriva tajne
Novi dokazi da oko biblijskog koda nešto ipak ima prezentirani su kada je biblijski tekst kompjutorski ispisan tako da se uspostave reci ne samo po horizontali nego i po vertikali. Onda se skrivene poruke mogu otkriti u svim kombinacijama, uključujući i dijagonalne. To je pak pobudilo sumnju ali i gnjev mnogih, naročito pobožnih ljudi koji tvrde da biblijski kod ne postoji, jer ako postoji onda ga je ostavio Bog, a njegovo postojanje se ne može dokazati matematikom i/ili korištenjem računala i računalnog programa.
Sam se Michael Drosnin za biblijski kod počeo zanimati početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kada se u Izraelu susreo sa profesorom Eliyahom Ripsom, matematičkim genijem koji je pomoću biblijskog koda u točan datum predvidio početak Zaljevskog rata. Ripsa je ovaj kod zainteresirao kada je pročitao knjigu jednog mudraca iz 18. stoljeća u kojoj je on iznio tezu da je sve što se do tada dogodilo u svijetu te sve ono što će se u budućnosti dogoditi već zapisano u Petoknjižju tj. Tori, i to ne samo općenite stvari i događaji, već i najsitniji detalji i pojedinosti koje se tiču svake vrste i svakog pojedinca. Rips je Drosninu objasnio način kako je otkrio datum početka Zaljevskog rat. Razvio je i Drosninu demonstrirao svoj sofisticirani matematički model koji, uz primjenu složenih algoritama i računalnog programa potvrđuje da je Stari zavjet uistinu šifriran. Jedan drugi znanstvenik, Doron Witzum je usavršio taj model te je upravo on dao Drosninu kopiju svog i Ripsova zajedničkog pokusa pod nazivom "Ekvidistantne slovne sekvencije u Knjizi Postanka", a u čijem sažetku doslovno piše: "Analiza slučajnog uzorka pokazuje da je u tekst Postanka utkana skrivena informacija u obliku ekvidistantnih slovnih sekvencija. Rezultat je pouzdan do razine od 99.998 posto".Zanimljivo je da je profesor Rips sa svojim kolegama, a u svrhu potvrđivanja biblijskog koda, pretražio imena 32 znanstvenika i velikih povijesnih ličnosti te su provjerili da li su datumi njihova rođenja i smrti bili šifrirani u Knjizi Postanka. Te su iste podatke zatim pokušali pronaći u hebrejskom prijevodu Rata i mira te u dva izvorna hebrejska djela. Rezultati tog istraživanja uvjerili su Drosnina da su u Bibliji datumi i imena bili šifrirani, a u drugim tekstovima nisu te da je Knjiga Postanka zaista šifrirana tako da iz nje možemo saznati niz detalja iz povijesti ali i budućnosti.
Kodirani ključni događaji iz povijesti
Potvrdu ispravnosti tih rezultata Drosnin je potražio i kod Harolda Ganasa, bivšeg dešifratora iz američkog ministarstva obrane koji je također, neovisno o istraživanjima Ripsa i Drosnina, potvrdio postojanje biblijskog koda.
Drosnin svoju knjigu počinje pričom o putu u Izrael na kome je trebao susresti svog prijatelja, koji je također i prijatelj Izraelskog premijera Yitzaka Rabina, a kome je Drosnin želio poručiti da je u biblijskom kodu otkrio da će Rabin biti ubijen. Razumljivo, Rabin to nije shvatio ozbiljno. Na njegovu žalost, na kraju se ispostavilo da su zlokobna predviđanja zaista bila istinita. Osim Rabinova imena i godine atentata, Drosnin je, doduše malo kasnije, u Bibliji čak pronašao i ime njegova atentatora – Amira, te mjesto ubojstva – Tel Aviv. Osim Rabinovog, Biblija je predvidjela i ubojstva Anvara Al Sadata i Johna i Roberta Kennedyja. No ti ni blizu nisu pojedinačni i izolirani slučajevi koji su zapisani u Bibliji već su u njoj predviđeni i veliki događaji poput Drugog svjetskog rata, Hitlera i holokausta, skandala Watergate, spuštanje ljudi na Mjesec i mnogih drugih.
Drosnin je svojom knjigom zaradio milijune, ali po nekima izgubio puno više – vjerodostojnost. Naime, sve tri ključne osobe iz njegove knjige – profesor Risp, Doron Witzum i Harold Ganas su nakon izdavanja "Biblijskog koda" demantirali mnoge stvari napisane u knjizi. Ipak, sva trojica su priznali da postoje određeni kodovi u Bibliji i da se provode ozbiljna znanstvena istraživanja oko njih, ali da bi ipak bilo pretenciozno tvrditi da je u njima zapisana prošlost ili da se iz njih može predvidjeti budućnost. Bez obzira na količinu skeptičnosti koju možete imati prema biblijskom kodu, čitajući ove stvari ipak se nameće zaključak da tu ipak nešto ima. Ako ništa više, dobro štivo za ljubitelje misterija.
Da Vincijev kod
Zanima li vas možda tajna iza osmjeha Mona Lise? Ili što je Opus Dei, kakvu tajnu krije božanski broj PHI, što je to Ružina linija ili gdje je skriven Sveti Gral? Odgovore na ta pitanja nudi jedna od najpopularnijih knjiga u posljednjih 18 mjeseci, Da Vincijev kod Dana Browna. Knjiga obiluje kontroverznim pojedinostima iz života Isusa Krista, inspirirala je snimanje istoimenog filma i izazvala burne reakcije među katoličkim vjernicima, a negdje u svijetu zabranu knjige i filma. Premda se radi o beletrističkom djelu, Brown je mnoge stvari u njemu temeljio na stvarima i događajima koje zaista postoje i koje su se zaista dogodili, kombinirajući ih s postojećim ali manje poznatim i krajnje upitnim tezama iz povijesti, ali i umjetnosti i religije. Knjiga počinje ubojstvom poznatog kustosa muzeja Louvre, Jacques Saunierea, koji je pronađen mrtav u muzeju. Prije svoje smrti ostavio je šifriranu poruku koja, kako policija vjeruje, upućuje na ubojicu – harvardskog profesora religije i simbologije Roberta Langdona s kojim se Sauniere trebao naći dan kasnije. Sophie Neveu, policijska stručnjakinja za dešifriranje tajnih kodova, a ujedno i unuka ubijenog Saunierea, pomaže Langdonu u bijegu od policije te se njih dvoje zajedno upuštaju u potragu za pravim ubojicom njezinog djeda. U potrazi nailaze na niz zagonetki, pa premda ubojicu otkriju relativno rano, nastavljaju svoju suradnju jer žele otkriti i motiv, tajnu radi koje je kustos ubijen. A ta tajna čuvana je preko dvije tisuće godina i mogla bi promijeniti svijet kakav znamo.
Tajna osmjeha Mona Lise
Potraga za tom tajnom će ih upoznati sa tajnim društvima poput Opus Dei ili Sionskog Priorija, te će ih naposljetku dovesti do Svetog Grala, koji je u ovom romanu nešto sasvim drugo od onoga što smo svi do sada podrazumijevali pod tim pojmom. U Da Vincijevom kodu Sveti Gral nije kalež iz kojeg je Isus Krist pio na posljednjoj večeri, već je samo simbolički kalež. Naime, pod Svetim Gralom se podrazumijeva sama Marija Magdalena, koja je poput kaleža nosila i rodila Isusovu djecu, čiji su potomci i danas živi. Uz to, Krist je bio i oženjen Marijom Magdalenom, a njegova loza, kojoj je pripadala dinastija franačkih kraljeva Merovinga, i dan-danas postoji. To je tajna koju Opus Dei želi sakriti, a Sionski Priorij, kojem je pripadao Da Vinci, kao i veliki broj poznatih osoba tijekom posljednjih stoljeća, osnovan je kako bi pronašli i štitili njen grob i spise koji potvrđuju njenu priču. Istinu o tome Da Vinci je naslikao i na slici Posljednja večera. Ta slika ne prikazuje trinaest muškaraca, kako to svi misle, već je crvenokosa osoba koja kako sjedi na počasnom mjestu, Isusu s desna, žena, upravo Marija Magdalena. Osim na Posljednjoj večeri, Da Vinci je poruku o tome ostavio i na svom remek djelu, slici Mona Lise i to u njenom položaju na slici, pozadini koja se nazire iza Mona Lise, njenom pogledu i osmjehu. No, o čemu se točno radi ipak nećemo navesti, već savjetujemo da pročitate knjigu, koja je, bez obzira na razne komentare, zanimljiva i garantira dobru zabavu.
Zavjera ili zabava?
Međutim, koliko je istine u njoj, ako je uopće ima? Teoretičari zavjere reći će da je sigurno dobar dio, ako ne i sve, istina, jednostavno radi reakcije koju je knjiga izazvala u redovima Crkve. Dovoljno je pogledati hrvatsku stranicu Opus Dei i naći čete poseban dio posvećen "Da Vincijevom kodu". Ipak, krenete li istraživati bilo koji dio priče iz knjige "Da Vincijev kod", naći ćete potpuno oprečne informacije. Tako Brown piše da je Sionski Priorij osnovan krajem 11. stoljeće, za što ćete i naći nešto potvrda, ali i teorija da je zapravo Priorij jedna od većih prijevara 20. stoljeća, nastala kao dobra šala. Tko je osoba na slici Posljednja večera s desne strane Isusa Krista, također je misterija. Na toj se slici, kao i na Mona Lisi, provode i provedena su mnoga ispitivanja, pa premda je nedavno objavljeno da je otkrivena tajna Mona Lisinog osmjeha (koja je, pogađate, drukčija od onoga što sugerira knjiga), jasno je da je teško očekivati da će tajne koje nose te slike, ako ih uopće nose, ikada biti otkrivene. Stoga je knjigu najbolje shvatiti kao dobru zabavu, a teoretičari zavjere i ljubitelji misterija će naći dovoljno materijala za daljnje istraživanje.
Brownova inspiracija
Neke od kontraverznih ideja iz knjige "Da Vincijev kod" nisu prvi put iznesene u Brownovoj knjizi. O alternativnom životu Isusa Krista kroz povijest se malo pisalo, da bi se pravi bum dogodio 1982. godine, objavom knjige "Sveta krv i sveti gral". Radi se o djelu trojice pisaca, Michaela Baigenta, Richarda Leighoma i Henrya Lincolna, koji su ideju za pisanje knjige dobili pri snimanju BBC-ovog dokumentarnog filma o francuskom svećeniku Berengeru Saunieru. O njemu su kružile priče da obogatio nakon sto je otkrio i dešifrirao četiri stara svitka skrivena u šupljem stupu svoje crkve u gradiću Rennes-le-Chateau. Trojac je pri snimanju filma saznao da ti stari zapisi još uvijek postoje i da se u njima otkriva postojanje tajnog društva nazvanog Prieure de Sion ili Sionskog Priorija. I ovi spisi sugeriraju da je udruženje osnovano u 11. stoljeću, na samom početku križarskih ratova te da je njihova zadaća je bila da štite Sveti gral. Prema autorima knjige sam naziv Sveti gral je zapravo krivi prijevod francuskih riječi za pojam kraljevske krvi, a zadatak Priorija bila je zaštita potomaka Isusa Krista i stvaranje preduvjeta za njihovo nesmetano preuzimanje vlasti nad čitavim svijetom. Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje autori knjige navode i čitav niz navoda iz legendi, dijelove Biblije, različite autentične i manje autentične dokumente, te analize pojedinih umjetničkih slika. Za razliku od Brownove knjige, koja ovu temu kombinira sa fikcijom književnog djela i obrađuje na beletristički način, "Sveta krv i Sveti Gral" je bazirana isključivo na činjenicama i pokušaju argumentiranja istih. Nekoliko godina kasnije izašao je i nastavak, "Mesijanska ostavština". U toj knjizi se, između ostalog, istražuje i postojanje Isusovog brata, koji je navodno zajedno s njime odigrao ulogu Mesije, te se iznosi i niz podataka koji povezuju Vatikan, CIA, KGB, masone, P2, Opus Dei i templare. Ipak, ova knjiga nije toliko detaljno argumentirana kao "Sveta krv i sveti gral", te nikada nije postigla ni približnu slavu kao prethodnik. Ipak, i ova knjiga nudi niz zanimljiv činjenica, te je za razliku od Brownove detaljno argumentirana, pa će svima koje zanima ova tematika također biti zanimljiva.
Bez obzira na kontaverze koje okružuju spomenute knjige, kao i sve ostale koje se bave tematikom religijskih misterija i zavjera, radi se o kvalitetnom štivu kojeg je uvijek zanimljivo pročitati. Nadamo se samo da ćete imati vremena za to, jer ako je Drosnin sa početka teksta u pravu, to bi ove bi knjige mogle biti jedne od zadnjih koje ćete pročitati.
IZDVJENO:
Nova Evanđelja
Osim knjiga, i filmovi su često znali obrađivati teme iz područja religijske mistike i zavjera. Jedan od takvih je Stigmata, redatelja Davida Wainwrighta. U tom filmu Katolička crkva skriva istinu pa Bog komunicira kroz frizerku ateistkinju (Patriciu Arquette). Inspiracija za film je sadržaj takozvanog Tominog Evanđelja, jednog od nekoliko koja Crkva ne prihvaća. Radi se o novozavjetnom apokrifnom spisu koji se pripisuje apostolu Tomi. Sadržava 113 navodnih Isusovih riječi, nanizanih bez vremenskog konteksta. Ono koje je, po teoretičarima zavjere, sporno je Objava ili Otkrivenje, koje kaže: Kraljevstvo Božje je u vama i oko vas; Bog ne živi u hramovima napravljenim od drveta i kamena. Navodno, ovo bi Otkrivenje moglo razoriti čitavu Rimokatoličku crkvu jer uklanja potrebu za ljudskom organizacijom koja upravlja Crkvom Isusa Krista, već je svaki pojedinac sam u kontaktu sa Bogom. Osim Tominog, dosta je kontaverza izazvalo i takozvano Evanđelje po Judi. Oko oba je napisano dosta zanimljivih tekstova, a one koje zanima mogu pogledati film Stigmata ili dokumentarac Evanđelje po Judi.
IZDVOJENO
Templari
Kroz većinu knjiga i rasprava o "zavjerama" koje se kriju u religiji provlači se pojam templara, jednog od najzagonetnijih tajnih društava u povijesti. Kao red osnovani su devetnaest godina nakon prvog križarskog pohoda (trajao od 1096-1099), a 1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u namjeri da osnuje red čija će zadaća biti zaštita hodočasnika na njihovim putovanjima u Jeruzalem. Templari tada broje vojnu silu od 300 vitezova i poznati su po hrabrosti u bitkama, ali i skromnom redovničkom životu. Više o templarima, ali i velikom broju ostalih misterija i teorija zavjere možete pročitati na stranicama našeg kreativnog direktora Borisa Ličine Borje na adresi www.borja.org/spy_caffe. Uz niz odličnih vlastitih tekstova, Borja je prošle godine kupio i odličan site misterije.org i te materijale ukomponirao u vlastitu stranicu, koja je sada definitivno destinacija broj jedan na domaćem webu za sve teme vezane uz misterije i teorije zavjere.
Nema komentara:
Objavi komentar