Posjetitelji

četvrtak, 15. prosinca 2011.

Djeca jako zaposlenih majki puno više su sklonija debljanju

 
Znanstvenici tvrde kako djeca, čiji roditelji većinu dana provode na poslu, imaju veću slobodu za samostalnim uzimanjem slatkiša i provođenjem popodneva pred televizorom. Osim toga, manje je vjerojatno da će ova djeca pješačiti, jer ih zaposlene majke prije posla autom odbace u školu.
Na temelju prikupljenih rezultata istraživanja stručnjaci su jasno zaključili: djeca današnjih prezaposlenih majki imaju gotovo 50 posto veću vjerojatnost za gomilanje kilograma od klinaca čije mame pripremaju redovite obroke.
Uz to, istraživanje je pokazalo da su djeca pretilih roditelja također sklonija debljanju. I za kraj, istraživači upozoravaju: povećana tjelesna težina u dječjoj dobi često rezultira daljnjim povećanjem pretilosti u kasnijoj dobi!
Dok rastu, djeca dobivaju na tjelesnoj masi. To je prirodan i normalan tijek razvoja čovjeka. Ipak, višak kilograma kod djece - a pod viškom se misli na kilograme koji nisu potrebni kako bi podržali rast i razvoj djeteta - može voditi ka dječijoj pretilosti.
Danas pretilost djece u razvijenim zemljama poprima razmjere epidemije, a moglo bi se reći da sa sobom povlači i zabrinutost jednakih razmjera, i to zbog spoznaje koliko negativan utjecaj može imati na tjelesno i psihičko zdravlje, kako u djetinstvu tako i kasnije u životu.

„Ako su djeca budućnost, budućnost nije zdrava“

Rezultati brojnih, do sada provedenih istraživanja pokazala su da pretilost u djetinstvu, između ostaloga, može povećati rizik za razvoj dijabetesa, hipertenzije (povišeni krvni tlak), hiperkolesterolemije (povišena razina kolesterola), policističnih jajnika, bolesti bubrega i masne jetre. Također, pretila djeca su izražena povećanom riziku za razvoj metaboličkog sindroma te koronarne bolesti srca

Što je pretilost, i kako se određuje?

Pretilost se definira kao suvišak, odnosno prisutnost velike količina tjelesne masti ili adipoznog tkiva u odnosu na nemasnu tjelesnu masu. I zapravo, višak masti, a ne tjelesna masa, je povezan sa povećanim rizikom za razvoj gore spomenutih bolesti.
Nekoliko je metoda kojima se može odrediti postotak tjelesne masti: tehnika podvodnog vaganja, bioelektrična impendanca, magnetska rezonanca..., no u kliničkoj praksi najčešće se koriste metode određivanja indeksa tjelesne mase, popularni BMI, te mjerenje opsega struka i debljine kožnog nabora. BMI predstavlja omjer tjelesne mase /TM/ u kilogramima i kvadrata tjelesne visine/TV/ u metrima: BMI = TM(kg)/TV(m)2
Ipak, kod djece se jednostavan omjer mase i kvadrata visine, tj. BMI, ne može primjenjivati zbog promjena u građi tijela tijekom rasta i razvoja. Nadalje, stupanj razvoja se razlikuje među različitim dobnim i etničkim skupinama. Stoga se utvrđivanje pretilosti kod djece vrši pomoću krivulja prikazanih na slikama dolje, tzv. BMI percentili, koje su prilagođene dobi i spolu djeteta.

Nema komentara:

Objavi komentar