Uvidom u papirologiju višegodišnjeg projekta o ulozi zapošljavanja i alternativne ekonomije u postizanju socijalne kohezije, agencijom za međunarodni razvoj uradio je istraživanje o položaju žena u državama koje još nisu stupile u europsku uniju. Istraživanje je pokazalo da su, usprkos vrijednosti i zakonske regulative, žene u tim državama, slične kao i žene u drugim postsocijalističkim zemljama, gubitnice u tranziciji!
Istraživanje svjedoči o lošem socijalnom i ekonomskom položaju žena, odnosno o visokom udjelu žena bez redovnih osobnih prihoda, nižim zaradama onih koje su zaposlene, dužem čekanju na posao, izraženom postotku nezaposlenosti.
Iako je ravnopravnost regulirana zakonom, u praksi zemljama sa visokim postotkom radne neravnopravnosti. To je zato što je kod primjena zakona jako slaba. Žene su uvijek veće žrtve u tranziciji i njih je uvijek lakše “skloniti iz priče” jer nisu na pozicijama moći. Ne nalaze se na mjestima na kojima se nalaze muškarci, jer postoji strukturalna diskriminacija.
Postotak obrazovanja žena je izjednačen sa postotkom obrazovanja muškaraca, ali one ne uspijevaju u istoj mjeri da osiguraju kvalitetno zaposlenje i uspješnu karijeru. Tipično ženski poslovi gube trku u tržišnoj utakmici, a nove napetosti dovode do dvostruke ugroženosti žena na poslu i u kući. Poslodavci znatno češće se opredjeljuju za muškarce, čak i kada žene potpunije ispunjavaju predviđene kriterije. Nezaposlena tehničarka tekstilnog dizajna kaže: „Poslodavci u meni prije svega vide ženu, pa im je tek onda važno koliko sam spremna da radim.
Oni to ne skrivaju i otvoreno pitaju za broj djece, za moje planove oko rađanja, odsustva s posla zbog majčinstva. Nas jednostavno niko ne štiti, nema inspekcije rada ili su njihovi predstavnici korumpirani, a njihovi izvještaji napisani tako da se slažu sa interesima poslodavaca.”
Slučajevi gdje dolaze žene kojima poslodavac oslovljava posao sa najmanje tri godine ne ostajanja u drugom stanju. To je stravičan vid diskriminacije žena. Međutim, kada poželim da tu priču legalno i medijski eksponiram, one odustanu, jer ne žele da se upliću u to.
Na taj način pristaju i da određeni broj godina ne rađaju samo da bi dobile posao. Bilo je slučajeva tuženja poslodavaca. To se sada svrstava pod mobing. Bilo je desetak tužbi, a sve te žene su prolazile kroz golgotu, od osude okruženja do neshvaćanja. Mislim da je pet, šest slučajeva presuđeno u korist žene u ovakvim slučajevima. Problem je što rijetko postoje dokazi o diskriminaciji, pošto se ona uglavnom odvija u četiri oka. Bilo je i slučajeva gdje je postojao svjedok, pa su se neke naše velike firme internim dogovorom poravnale sa ženama, bez presude izjavila nam je Mirna.
Muškarci su podjednako i poslodavci i zaposleni 160 prema 169 u 2011. godini, a žene su u dvostruko manjem broju poslodavci u odnosu na broj zaposlenih 81 prema 169 u 2011. godini.
Nema komentara:
Objavi komentar