Net - Internet - brze komunikacije

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1992. godine, svoj je razvoj započeo World Wide Web, danas najpoznatiji i najkorišteniji dio Interneta. Svojim ubrzanim razvojem uvelike je pridonio ogromnoj popularnosti Interneta u svijetu te je kod većine ljudi postao njegovim sinonimom. Tako danas većina ljudi govoreći o Internetu, zapravo govori o Webu i Web stranicama.
Paralelno s razvojem Weba, tekao je i razvoj tehnologija koje su omogućavale njegovu implementaciju u sva područja kompjuterskog svijeta, ali i šire.
Povijesno gledano, na scenu su stupali CGI (Common Gateway Interface) - prvi u nizu tzv. Web programskih jezika, PHP (Hypertext PreProcesor) - stvoren 1995., a populariziran tek u trećoj verziji (1997.)

Nešto malo prije popularizacije PHP-a, na Web scenu stupa Microsoft, izdavanjem Option Packa za Windows NT Server, u kojem unutar IIS-a 4.0 (Internet Information Services) uvodi značajnu novost - prvu verziju svojeg Web programskog jezika nazvanog Active Server Pages ili skraćeno ASP. Dvije godine kasnije, izlaskom Windowsa 2000, izlazi i IIS 5.0 s ASP-om 3.0 što će, budućnost će pokazati, biti ujedno i posljednja inačica "klasičnog" ASP-a.

Već tada Microsoftov ASP po svojim mogućnostima uvelike zaostaje za PHP-om koji je još k tome pod Open Source licencom i vrti se na Linux/Unix-based operativnim sustavima (besplatna platforma). Upravo zbog toga Microsoft prestaje razvijati staru tehnologiju i okreće se izradi nove, koja će, vrijeme će pokazati, predstavljati revoluciju i svijetu Web-a, ali i informatičkom svijetu uopće.

Negdje početkom 2001. godine, Microsoft objavljuje osnovnu arhitekturu svoje nove tehnologije nazvanu .NET. Sredinom 2002. godine finaliziran je .NET Framework 1.0 i MS Visual Studio 2002. Od tog vremena potječe sveopća opčinjenost .NET-om koja traje i danas.

Arhitektura .NET-a

Osnovu .NET-a predstavlja svakako .NET Framework. Najjednostavnije rečeno, to je sustav koji nadograđuje mogućnosti samog operativnog sustava. Radi se o posebnoj infrastrukturi koja programerima nudi gotova rješenja i funkcionalnosti da bi ubrzala i pojednostavila razvoj aplikacija svih vrsta i oblika.
Najvažnija sastavnica .NET Frameworka zove se Common Language Runtime ili skraćeno CLR. CLR je softverski sustav u kojem se kôd izvršava. Kada korisnik pokrene aplikaciju pisanu za .NET Platformu, CLR ju izvršava kako bi joj osigurao stabilnost i funkcionalnost. Instrukcije u programu se u realnom vremenu prevode u izvorni strojni kôd koji razumije računalo. Za taj je posao zaslužan JIT-kompajler (eng. Just In Time). Upravo prevođenje u izvorni strojni kôd računala, omogućilo je .NET-u prelazak na druge operativne sustave kao što su Linux ili MacOS (putem pomoćnog third-party MONO sustava).
Kako kompajliranje zasigurno usporava izvršavanje aplikacija, ono će se izvršavati samo jednom, a njegov će se rezultat spremiti kako bi se kasnije mogao koristiti bez ponovnog kompajliranja.

Aplikacije za .NET platformu mogu se pisati u raznim programskim jezicima, gotovo svim poznatijim. CLR, međutim, ne poznaje niti jedan taj jezik - on dobiva naredbe isključivo u jeziku nazvanom Microsoft Intermediate Language (sraćeno MSIL), temeljen na pravilima koja se nazivaju Common Language Specifications (CLS). Stoga je jasno da mora postojati kompajler koji će programski jezik u kojem programer piše kôd prevesti u MSIL kako bi ga CLR razumio. Ovi kompajleri nazivaju se IL-kompajleri te su dostupni za velik broj programskih jezika. Microsoft je izdao kompajlere za pet jezika: C#, J#, C++, Visual Basic i JScript, dok su se ostali proizvođači softvera potrudili oko brojnih drugih kao što su: Perl, Python, Cobol, Eiffel…

Kako se svi ovi jezici prvo pretvaraju u MSIL, sasvim je svejedno u kojem ćete od njih pisati aplikacije. Iz ovoga također proizlazi i druga velika mogućnost .NET-a - višejezično pisanje aplikacija. Tako sada više nije nužno da svi programeri koji rade na određenom projektu poznaju isti programski jezik, važno je samo da je podrška za njihov jezik dostupna u .NET-u, odnosno da postoji IL-kompajler za njihov jezik.
Mogućnosti koje CLR nudi su izuzetne, no same po sebi nisu dovoljno uporabljive iz ljudskog aspekta. Upravo zbog toga u .NET Frameworku postoje setovi klasa koje omogućavaju brzo i jednostavno korištenje mogućnosti koje CLR nudi.

Osnovne klase

Prva i osnovna skupina klasa zove se Base Class Library ili skraćeno BCL te sadrži osnovne funkcionalnosti koje se koriste u programiranju (funkcije za transformaciju teksta, mrežnu komunikaciju, provjeravanje sigurnosnih prava, hvatanje unosa s tipkovnice…)

Svojevrsna nadogradnja osnovne biblioteke sadrži set klasa zaduženih za komunikaciju s bazama podataka (ADO.NET) te XML-om. One omogućuju povezivanje aplikacija s bazama podataka (kao MS Access, SQL Server, Oracle…), kao i manipulaciju podacima u XML-dokumentima.

Web Forms

Web Forms je dio skupa klasa nazvanog ASP.NET i zadužen je za razvoj web aplikacija. ASP.NET nasljednik je ASP-a, ali definitivno nije njegova nova inačica. Sam ASP.NET svakako predstavlja budućnost web programiranja. Tzv. Web forme u sebi sadrže sve objekte potrebne za objektno-orijentirani pristup generiranju HTML sadržaja, koji predstavljaju konačni produkt ovakvog tipa web aplikacija.

Web Servisi

.NET donosi novost u programiranju na području web-servisa. Radi se o prihvaćenom standardu za komunikaciju između aplikacija pomoću SOAP poruka prenošenih Webom. Pravu snagu web servisa predstavlja mogućnost integracije različitih sustava i aplikacija putem standardiziranog načina komunikacije. Web servisi zapravo predstavljaju web aplikacije koje pružaju određenu funkcionalnost udaljenim programima.

Njihovo korištenje (konzumiranje, eng. consuming) u aplikacijama relativno je jednostavno: u svojoj aplikaciji dodate web referencu na željeni web servis, upišete njegovu adresu i možete ga pozivati iz svoje aplikacije kao da se radi o bilo kojoj drugoj klasi koja se nalazi unutar Vaše aplikacije, a ne negdje na Internetu. Naravno, aplikacija u trenutku korištenja funkcionalnosti web servisa mora imati pristup Internetu.

Windows Forms

Windows Forme predstavljaju standardne klase za rad s Windows okruženjem. Microsoft je nanovo izradio (skoro) sve objekte standardnog Windows sučelja (Tree View i List View je ostao isti, napravljeni su samo "omotači" koji omogućuju njihovo korištenje u .NET-u) te im dodao novije opcije.

Svakako je velika novost i GDI+ tehnologija (ne toliko karakteristična za same WinForms) koja omogućuje napredni rad s grafikom te puno jednostavnije iscrtavanje OwnerDrawn kontrola nego dosad.

Tagovi: 

net.hr hr freemail net hr www.net.hr  net.hr freemail net chat danas iskon free mail chat  danas.hr auti auti hr www net splitska banka youtubeu net portal forum playtoy auti.hr net.hr chat .net planet x forum hr .hr hr net novi list horoskop Net.hr